Biokovo je parkom prirode (19330,54 ha) proglašeno 1981. godine zbog iznimne geomorfologije, ponajprije prirodnih ljepota krških krajobraza i biološke raznolikosti. Na Biokovu i u njemu nalaze se, osim krških polja, i brojni krški oblici poput grižina ili žliba, kamenica, škrapa, japaga, ponikava, špilja, ponora, jama ledenica, uvala, dubokih klanaca, gudura i dubokih jama od kojih su najpoznatije Amfora (788 m), Mokre noge (842 m), te najdublja jama Njemica (863 m). Na prvi pogled siromašno i golo, Biokovo obiluje biljnim i životinjskim vrstama. Uz mjestimice prašumske šume bukve, jele i crnog dalmatinskog bora, nailazimo na bogatu raznolikost biljnih vrsta, među kojima su i brojni endemi kao npr. Biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio), crvenkasta zečina (Centaurea cuspidata) i drugi. Životinjski svijet Biokova osebujan je i raznolik s brojnim endemima i tercijarnim reliktima, a podzemna fauna krije pravo bogatstvo s više od 70 biokovskih endema. Mnoštvo tragova ukazuje na suživot čovjeka i planine, kao što su arheološki ostaci, crkvice, kapelice i pastirski stanovi. Do najvišeg vrha Biokova, Sv. Jure, osim planinarskih staza, vodi i cesta duga 23 km, koja je ujedno i najviša asfaltirana cesta u Hrvatskoj.