Prološko blato je tipično poplavno polje u kršu, smješteno u sjeverozapadnom rubu Imotskog polja. Zbog svoje velike bio- i georaznolikosti zaštićeno je kao Značajni krajobraz, a predstavlja i jednu od točaka budućeg Geoparka Biokovo-Imotska jezera. U sklopu ovog projekta provedena su geološka, geomorfološka i hidrogeološka istraživanja na području Prološkog blata, te, po prvi puta, paleolimnološka istraživanja kojima je cilj interpretirati jezerske sustave tijekom geološke prošlosti. Paleolimnološka istraživanja obično započinju snimanjem jezera geoakustičnim metodama, u svrhu dobivanja batimetrijskih karata koje prikazuju dubine jezera i morfologiju jezerskog dna.

Snimanje batimetrije na području Prološkog blata provedeno je pomoću panoramskog dubinomjera (side-scan sonar) u Prološkom jezeru, te u manjim jezerima Bućuša i Krenica. Prološko jezero hidrogeološki i geomorfološki pripada širem području Lokvičićkih jezera (Galipovac, Knezovića i Mamića jezero) koja okružuju sjeverozapadni rub Imotskog polja, te pripadaju tzv. urušnim vrtačama (collapse dolines/sinkholes). Prološko jezero značajno je po svojim strmim liticama u istočnom dijelu jezera izgrađenim od gornjokrednih vapnenaca, dok ostatak jezera izgrađuju mlađi sedimenti kvartarne starosti. Krenica i Bućuša spadaju u tzv. slijegajuće vrtače (subsidence dolines/sinkholes) nastale urušavanjem rastresitih kvartarnih sedimenata u podzemnu šupljinu ili kavernu. Morfologija jezera jasno upućuje na njihov postanak povezan s procesima urušavanja stijena i sedimenata. Jezero Bućuša je najmlađe jezero, formirano 2004. godine postepenim slijeganjem terena u periodu od mjesec dana, a zatim naglim urušavanjem sedimenta u podzemnu šupljinu. Naknadnim zapunjavanjem vrtače vodom formirano je malo krško jezero. Zahvaljujući ovom dobro dokumentiranom događaju, moguće je pretpostaviti da je i jezero Krenica nastalo na sličan način. Osim snimanja batimetrije jezera, provedena su i istražna bušenja i uzorkovanja sedimenata na području Prološkog blata, koja će se analizirati u laboratorijima Hrvatskog geološkog instituta u svrhu paleolimnološke rekonstrukcije razvoja jezera. Takve studije omogućuju interpretaciju okolišnih promjena u jezeru i na slivnom području koje su najčešće uzrokovane klimatskim promjenama, a u novije vrijeme i antropogenim djelovanjem. Rezultati istraživanja upotpunit će naša saznanja o formiranju krških jezera u području visokog krša u Dinaridima. Autori teksta: Ivona Ivkić Filipović, Nikolina Ilijanić, Slobodan Miko, Ozren Hasan @Hrvatski geološki institut #Prološkoblato #Imotski #geoparkbiokovoimotskajezera #karst #karstlakes #Dinarides

Digitalni ortofoto snimak (geoportal.dgu) područja Prološkog blata u Imotskom polju s označenim krškim jezerima.

 

Batimetrijska karta Prološkog jezera

Prološko jezero je najdublje u istočnom dijelu (-20 m). To je zapravo estavela koju karakterizira relativno ravno dno sa strmim, gotovo vertikalnim padinama u istočnom dijelu izgrađenim od vapnenaca, te relativno blaže nagnutim obalama u zapadnom i južnom dijelu izgrađenim od mlađih kvartarnih sedimenata. Prološko jezero je značajno i po svojim erozijskim kanalima koji se šire od Prološkog jezera prema zapadnom i južnom rubu Prološkog blata. Sezonska poplavljivanja dovode do erozije sedimenata u kanalima, i njihovog transporta i taloženja u Prološkom jezeru, što dovodi do njegovog postupnog zatrpavanja. U središnjem dijelu jezera vidljiva je i jedna udubina koja može predstavljati izvor sličan izvorima koji su zabilježeni na dnu Modrog jezera kraj Imotskog.

Batimetrijska karta Krenice

Krenica je manje jezero nastalo slijeganjem terena i naknadnim zapunjavanjem vrtače vodom. Batimetrija Krenice snimanja je tijekom listopada 2021. godine, dakle u sušnom periodu, i tada je maksimalna dubina vode iznosila 2 m. Na dnu jezera uočene su dvije udubine, slične onima u Prološkom i Modrom jezeru.

Batimetrijska karta Bućuše

Bućuša je također vrtača ispunjena vodom, a formirana je 2004. godine procesom urušavanja terena i naknadnim zapunjavanjem vrtače vodom. Bućuša je također snimana tijekom listopada 2021. godine, kada je maksimalna dubina iznosila -8 m, i to u njezinom sjeveroistočnom dijelu, dok je u jugozapadnom dijelu relativno plitka (do 1 m dubine). Ovakva morfologija dna upućuje na postojanje tzv. zatrpanih vrtača duž rubova Prološkog blata, koje se u novije vrijeme reaktiviraju, što dovodi do novih urušavanja terena.